Jednog dana, ratarev konj je pregrizao svoje uže i pobegao. Kada su to komšije saznale, došle su kod ratara i zakukale:
– Kakva šteta!
– Možda. – rekao je ratar.
Sledećeg dana, odbegli pastuv se vratio i doveo sa sobom sedam divljih konja.
– Kakva sreća! – povikaše komšije.
– Možda. – rekao je ratar.
Sledećeg dana, ratarev sin je uzjahao jednog od divljih konja, ali ga je neukroćena životinja zbacila.
– Kakva šteta! – zavapiše komšije nad mladićevom slomljenom nogom.
– Možda. – rekao je ratar.
Sledećeg dana, carevi vojnici su došli u selo da mobilizuju ljudstvo za rat. Ratarevog sina nisu odveli zbog njegove povrede.
– Kakva sreća! – saglasne su bile komšije.
– Možda. – rekao je ratar.
322