Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čauri. Čovek je sedeo i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno telo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje.
Zato je čovek odlučio da pomogne leptiru: uzeo je makaze i isekao čauru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao krhko telo i smežurana krila.
Čovjek je nastavio da posmatra leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo telo i osnažila ga.
Međutim ništa se nije dogodilo! Leptir je celo svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim telom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.
Čovjek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namerama, nije razumeo da su to bile poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čaure, osmislia priroda, kako bi krv iz tela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čaure da bude spreman da leti.
Ponekad su poteškoće upravo ono šta nam treba u životu.
Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti.
Nikad ne bi mogli leteti.
“Tražio sam Snagu…
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.
Tražio sam mudrost…
I Bog mi je dao probleme koje je trebalo rešiti.
Tražio sam bogatstvo…
I Bog mi je dao Mozak i Telo da mogu da radim.
Tražio sam hrabrost ….
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo da savladam.
Tražio sam ljubav…..
I Bog mi je dao ljude koje sam mogao da volim.
Tražio sam usluge ….
I Bog mi je dao prilike.
Nisam dobio ništa od onog što sam tražio….
Ali dobio sam sve što mi je trebalo.”